Za inat preživjeti (Jelena Brcko, 1986.)

Poezija Jelene Breko predstavlja nezadrživu stvarnost borbe za život. Njena smjelost da izaziva ustaljeni tok i sile koje su neusporedivo jače od nje učinile su njen život čudom. Godinama je osjećala prisustvo svog „zloćudnog prijatelja” bolesti koju je upoznala kao četverogodišnja djevojčica. No Jelena je u ime svoje velike želje za životom, u ime dosljednosti samoj sebi, postala sinonim za snagu.

Uvijek je bila okružena ljudima koji su je voljeli, a ti isti su svagdje osjećali njenu prisutnost, bila je uvijek ono u što su svi vjerovali.

Njen život, ispunjen je mnoštvom putovanja, susreta. Poezija je nedjeljivi dio nje, ona je svjedočanstvo i potstrek ljudima koji su posustali gledajući bijeli svod bolesničke sobe, onima koji vjeruju da uvijek postoje granice nadređene ljudskoj snazi.

Razvoj Jelenine poezije nemoguće je pratiti ako se zanemare doživljaji iz djetinjstva vezani za rodnu Bosnu, Krivaju i ljude od kojih je naučila živjeti s bolom prirode. Lakoća inspirativnosti, stvorila je širok dijapazon motiva u njenoj poeziji. Iz svake pjesme izlazi nesebičnost, čovjekoljublje i želja da se prevlada bol i učini još koje dobro djelo.

Svog „zloćudnog prijatelja” ne priznaje za zlo, sa spoznajom o njegovoj prisutnosti uvijek je spremna da ga primora na predaju. Kaže: „Svaki je od njih pitoma životinja ako se uspije preživjeti vlastita smrt”. Njena svaka misao je jasna, bez velike patetike, no ona je stvarna i humana.

Rođena je 6. 12. 1945. u Magulici podno Sokoline. Osluškujući dah Krivaje kao šestogodišnja djevojčica, napisala je prvu pjesmu. Te je godine pošla u školu. Vođena nemirom, žurila je ispred ustreptale površine života.

Seobom u Moslavinu u Križ, počeci njene djetinje poezije i zanosa, dopunjavani su novim utiscima. Ponovni susret s Bosnom vezan je uz očevu smrt. Mještani Tarčina, podigli su Jeleninom ocu nadgrobni spomenik, a ona je obećala da će se vratiti i pokloniti im dio svojih najljepših trenutaka.

Školovanje je nastavila u Križu uz pomoć ,,Trgovačke organizacije Križ“. Prepoznavši svoju ljubav napustila je Moslavinu i seli u Jakovlje. Novi život u Hrvatskom zagorju otpočela je okupljanjem mladih u KUD-u „Ivan Krkač” i u taj rad je utkala svu svoju ljubav prema narodnom blagu Jugoslavije. Nastavila je pisati poeziju, obrađivala je teme iz revolucije, pisala je o Titu. Počeci mnogih manifestacija bili su uljepšani njenim pjesmama, mnoge su i uglazbljene.

Jelenina poezija čitana je u Kumrovcu, Šapcu, Offenbachu u Goethe Theatru i u mnogim drugim mjestima Jugoslavije. Bila je i u nekoliko radio emisija.

Kao poznavaoc i organizator susreta folklornih grupa dobila je mnoga priznanja.

Zbirka pjesama „Za inat preživjeti” samo je dio njenog lirskog rada. U pripremi su zbirke ljubavnih pjesama i pjesama pod nazivom „Hematološka zdravica (Odjel za vječnost) ”.

Nacisa Krušelj

Knjiga je dostupna na sljedećem linku: Za inat preživjeti (Jelena Brcko, 1986.)

IMG_20210114_0001