Spomenica župe Kraljev Vrh vodi se od utemeljenja župe 1789. godine. Početkom godine objavili smo osam tekstova iz Spomenice, većinom vezanih uz župnu crkvu Sveta Tri Kralja, koje je prepisao g. Nikica Mihaljević (Lupeži u Župnom Dvoru, 1866.; Govedča kuga; Tuča; Dogovori o gradnji novoj; Priprava za gradnju nove župne crkve; Posvečenje temeljnog kamena župne crkve; Potres; i Popravci iza Potresa – Nove gradnje). Osim ovog objavljivanja, do sada nisu crpljeni podaci iz ove Spomenice za bilo kakvo istraživanje, niti su tekstovi iz Spomenice javno objavljivani.

Zahvaljujući župniku Ivanu Hrastoviću digitalizirali smo cijelu spomenicu u izvornom formatu, a nakon toga krenuli u prepisivanje koje je sada dovršeno. Spomenica je od 1. do 55. stranice (uz iznimku od 29. do 32. stranice i od 39. do 40. stranice koje su pisane na hrvatskom jeziku) pisana na latinskom jeziku. Stoga ćemo kronološki objavljivati tekstove iz Spomenice (osim dosad objavljenih tekstova) koji su pisani na hrvatskom jeziku od 55. stranice nadalje.

U planu je i prijevod prvog dijela spomenice, a s obzirom da je sav rad na projektu Digitalni zavičaj volonterski – tražimo volontere koji su spremni sudjelovati u prijevodu. Ako sami imate dovoljno prevodilačkog znanja ili nekoga poznajete tko bi bio voljan uključiti se, svakako se javite.

Jezik i način pisanja kojima se župnik u ovom tekstu služi nismo mijenjali, prenijevši tekst doslovno kako je napisan, ispravljajući jedino očigledne pogreške.

Povérenstvo

Poslè 5^a Prosinca 1855 god. odvlačiše, je daliće se stara župnićka kuća točno popraviti, ili će se na novo graditi. Zato od spomenutog’ dana i godine, kao da zaspaše čitava stvar. Medjutim méstni župnik neodustade od čestite namére. I tako iz medju znamenitijimi  Poverenstvi biaše 1^o odredjeno na dan 6^a Stud. 1862, prigodom kojom opisan biaše župnićki stan, i zajedno dodane opaske. 2^o dne 4^a Sečnja 1863, kada i plan jest nacèrtan kroz kr. mérnika Edvarda Labickia, koji se prilagodiše po mogućnosti želji župnika. 3^e dne 23^a i 24 Sečnja 1864, opridélih svotu novćanu, i dužnosti župljanah. – Ali nékoliko tada zapeh posao, stranom menjanjem osobljah u dotićnoj struki, a’ stranom i nebrigom nepoznatih obostranih ljudih. Ipak, god: 1865, posao na toliko pospešen jest da Kr. Namestničko Veće Kraljevinah Hèrvatske, Dalmacie i Slavonie strogo opredélih; da se župni Dvor u Kraljevverhu nè samo zidati imade, nego i kroz dotičnike opredéljen biaše dan licitacie /: 30ⁱ Sèrpanj 1866 :/[1]

I tako, kako se iz spisah sačuvanih znade, ugovor za sazidanje novog župnog’ Dvora potverdjen i vožnja kamena /: kroz župljane početkom meseca Kolovoza 1866 god: započe, i to s tim uspéhom, da, poslè iskopane, koja mnogo oduzeše vrémena, jame za pivnicu, dne 1^a Listopada t.g. pèrvi temeljni kamen postavljen jest. Vréme, kao na to umoljeno, sa malom iznimkom, služaše tako, da i po zimi zidari svoj posao nastavljati mogaše. Glavne zidine u podpunoj visini podignjene do 5^a Prosinca 1866, takodjer sa krovom providjene biáše, i to tako posao nastavljáše se s’otom toćnostjum, da koncem meseca Lipnja 867 biaše Dvor podpuno gotof. –

Dali pak zahtévu odgovara, odredih gradjevno Ravnateljstvo, dase kroz Povérenstvo izvidi, i pohvalno, ili inaće uz nedostatke izradi. Ovo učinjeno bih dne 10^a Kolovoza t.g. kojom prilikom očevidne nedostatke nemogaše odobriti, nego, doklese ovi isprave na trošak poduzetnika, drugi rok za dan 29^a Kolov: iste tek: god. oprédelih; kada i zapisnik svèrhu točnosti u svemu pronadjenih sastavljen, i od dotićnikah podržan, Visokomu Kr. Namestnićkomu Veću za konaćnu zaspravu predložen jest. – Kamena voziše župljani od Stubićkih Toplicah do 90^□ fatih, pokraj razvédbe učinjene bezplatno. Takojer ručne težake, i vožnju istim načinom. Buduć preko nemogaše, kako su okolnosti točno dokazale, na temelju dužnostih, potrebno dervo za krov, trame na sobah gornjih, i t.d. izvoziti, ugovoriše dobrovoljno sa tesarskim majstorom Otonom Jakušom iz Zagreba, i on sve u obveznosti župljanah oprideljeno dèrvo dade, kano i od Save u Kraljevvèrh na svoje troškove postavih sa najvećom hitrinom za 900 f.a.v. – Kakoćese u pismo – sahrani medju ostalima znanja vrédnemi i ovo naći. Štase dotiće cigla, vapna i crépa, ovoga stranom Župljani iz méstne ciglenice i vapnjenice, a’ tako rekuć poduzetnik dragovoljno, da posao što beržje napreduje iz Zagreba izvoziše. Jedino izvan oviuh kojiuh po priliki poduzetnik dade iz Zagreba materialom natovarenih 20 kolah, ostade još stvarih u Zagrebu koje župljani ili nehtiše ili nemogaše u Kraljevrh dovesti. Za koje da posao nezapinje popréko ugorih poduzetnik za 25 f. a. v. i tako još teško, što se nije nadao, deset dvoprežnih kolah natovarenih dade iz Zagreba. – Valjda će opet zapasti platćanje na župnika, kao i vožnja zanatliah po doveršenom poslu u Zagreb. – platio dne 18 Listop: 1867. 25 f.a.v.

Toranj na župnikovo zahtévanje, i podpuni trošak, nè samo za ukrašenje Gradića, nego iz mnogih obzirah koristan podignjen jest. – Znatiće si mudar naslédnik razložiti i korist upotrébiti. –

[1] Olovkom je nadopisano: Imade iste dužina: 15 m, širina: 11 m, visina: 8 m.