Zaprešićki kraj je zbog pruge Zagreb — Savski Marof i Zagreb — Varaždin bio važna raskrsnica željezničkih pruga u toku Drugog svjetskog rata. Da bi diverzantske akcije na prugama bile uspješne, bile su potrebne organizacije Narodnooslobodilačkog pokreta i dobra obavještajna služba. Kotarski komitet Komunističke partije Hrvatske za Zagreb i Općinski komitet Zaprešić pružali su punu podršku diverzantima, a često su zajedno s njima išli u akcije.[1]

Dana 22. studenog 1943. između Zaprešića i Savskog Marofa jedinica Trećeg diverzantskog bataljona, uz pomoć domaćih aktivista, minirala je prugu. Tri dana kasnije ista jedinica ponovo je minirala prugu između Brdovca i Savskog Marofa.[2] U akciji potkraj studenog koju su izveli bataljon Trećeg diverzantskog odreda i domaći aktivisti uništena je cisterna.[3]

Prva diverzija, 22. studenog 1943. godine

U Dnevniku diverzantskih akcija Ivana Hariša, opisane su obje akcije. Prva ima datum 23. studenog 1943. godine:

Brdovec – Laduč, 23. XI 1943. godine. Na pruzi Zagreb – Zidani Most, između Brdovca i Laduča, dignut je u zrak teretni vlak s ratnim materijalom. Uništena je lokomotiva i 7 vagona, a više vagona je oštećeno. Broj žrtava je nepoznat. Promet je stajao 24 sata. Minu su postavili diverzanti Prigorske II čete III bataljona Zagrebačke gore.

U Izvještaju Zapovjedništva glavnog stožera domobranstva od 23. studenog 1943. godine o borbama na Biokovu, dnevno izvješće broj 327, u dijelu o diverzijama na prugama piše:

Pruga Zaprešić —Sutla: Noću 22./23. XI. između željez. Postaje Savski Marof i Zaprešić naišao je brzi vlak na minu. Stroj i 1 vagon su izkliznuli. Žrtava nema.[4]

Druga diverzija, 25. studenog 1943. godine

U Dnevniku diverzantskih akcija Ivana Hariša, druga akcija ima, vjerojatno greškom, datum 22. studenog umjesto 25. studenog 1943. godine:

Zaprešić – Brdovec, 22. XI 1943. godine. Na pruzi Zagreb – Zidani Most, između stanica Zaprešić i Brdovec dignut je u zrak njemački transportni vlak. Uništena je lokomotiva i 4 vagona, dok je veći broj vagona oštećen. Broj žrtava nije poznat. Promet je stajao 15 sati. Diverzanti sa zagrebačke gore Prigorske II čete III bataljona postavili su minu i srušili njemački transportni vlak.

U popisu diverzantskih akcija Trećeg diverzantskog odreda opisana je diverzija:

ZAPREŠIĆ — SAVSKI MAROF, 25. 11. 1943. U 03.50 sati na 442/1. km — 442/2. km naišao je na minu vlak br. 842; bilo je mrtvih i ranjenih (s obzirom na to da je to njemački vlak, u ustaškim dokumentima nema podataka).[5]

Domobranski izvještaj ni u izvještaju o ovoj diverziji ne navodi žrtve. U Izvještaju zapovjedništva Glavnog stožera domobranstva od 25. studenog 1943. godine o napadu jedinica NOV i PO Hrvatske na Glinu i Hrastovicu i borbama kod Slav. Broda i Gospića, dnevno izvješće broj 329,  piše:

Pruga Zaprešić — Savski Marof: Noću 24./25 XI. između željez. Postaje Brdovec i Zaprešić naišao je brzi vlak na miniranu prugu. 7 vagona je izkliznulo. Žrtava nema.[6]

Čini se da je u drugoj diverziji bilo njemačkih žrtava i da je ona glavni povod za odmazdu.

Za odmazdu za diverzije ustaše su objesili sedam talaca iz zagrebačkih zatvora. Dana 27. studenog 1943. godine izvršeno je u 9 sati i 20 minuta između Zaprešića i Brdovca strijeljanje taoca kao odmazda za dvije diverzije na pruzi.[7]

Žrtve odmazde su:

1. Birač Družić Vlado
2. Drenski Pavao
3. Gerjević Avgust, Gustl
4. Gorički Ljudevit
5. Jurman Vid
6. Lučić Stanko
7. Zagorac Đuro

Iako se u nekim izvorima navodi vješanje[8] žrtve su strijeljane, a najvjerojatnije nakon toga mrtve vješane.

Žrtve su ubijene na temelju “Zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog čina sabotaže protiv javnog reda i sigurnosti” br. CCXXII-2728-d.V.-1943. od 30. listopada 1943. godine koju su donijeli poglavnik Ante Pavelić i ministar unutarnjih poslova dr. Mladen Lorković. Odgovorni za ovaj zločin, uz donosioce “zakonske odredbe” Antu Pavelića i Mladena Lorkovića su i: dr. Milutin Jurčić kao tadašnji Glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva, dr. Josip Vragović kao ravnatelj redarstvene oblasti za grad Zagreb, Miroslav Fulanović kao nadstojnik političkog otsjeka te oblasti, Joso Rukavina kao zapovjednik redarstva oružanih snaga i dr. Josip Majić kao natstojnik političkog otsjeka Glavnog ravnateljstva. [9]

Birač Družić (Jurja) Vlado

Rođen je 2. srpnja 1924. godine u Borčecu gdje je i živio. Po zanimanju je bio radnik, a radio je kod više obrtnika u Zagrebu. Bio je dobar i hrabar drug i svi su ga voljeli, a odmah nakon okupacije okupljao je omladinu uz pjesmu i svirku i odgajao ju u antifašističkom duhu.

Primljen je u SKOJ potkraj 1942. godine. Bio je član Komunističke partije. Radio je u omladinskoj grupi Borčec u kojoj je bio u rukovodilac. U toku 1943. godine održavao je vezu na kanalu za Žumberak. Prebacivao je građane i razni materijal.

Jednom prilikom išao je uspostaviti prekinutu vezu u Žumberak. U Borčecu je 20. studenog 1943. godine naišao na ustaše kojima je pružio žestoki otpor. Ustaše su ga savladali i odveden je u redarstvenu stanicu u Podsusedu, a nakon toga u zatvor u Đorđićevoj ulici. Zvjerski su ga mučili, ali nitko iz omladinske grupe nije stradao što znači da je izdržao sve muke.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

Iste godine uhićeni su njegov otac Juraj i brat Slavko. Otac je uhićen u raciji i najprije odveden u logor na Jankomiru, a zatim u Jasenovac gdje je ubijen. Brat je kao partizan uhvaćen u Borčecu i odveden u logoru Lepoglava ili Jasenovac gdje je ubijen.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 386. – Večernji list, god XVI, broj 3902, 29.3.1972., str 11.)}

Drenski (Jure) Pavao

Rođen je 21. siječnja 1909. godine u Drenju kraj Brdovca. Po zanimanju je bio ratar.

U Drenje su 27. listopada 1943. godine došli ustaše iz Samobora koji su bili obučeni u različita odijela, a na glavama su imali kape s petokrakama. Predstavili kao partizani te su prijevarom uspjeli dobiti podatke o ljudima koji surađuju s partizanima. Tom su prilikom uhitili više osoba među kojima i Pavla Drenskog i Vida Jurmana. Odveden je na policiju u Samobor gdje je osam dana ispitivan i batinan, a zatim je prebačen u zatvor u Đorđićevoj ulici u Zagrebu gdje je istraga i batinjanje nastavljeno.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 389 – Muzej Brdovec (MB), Povijesna zbirka, Dokumentacija Općinske organizacije SUBNOR Zaprešić: Podaci o poginulim, ubijenim, nastradalim ili nestalim građanima sa teritorija grada zagreba od 6. travnja 1941. do svršetka II. svjetskog rata – Drašković, B., ur. (1981). Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga, str. 400. – Šoštarić, A. (2012). Crtice iz prošlosti Drenja Brdovečkog. Drenje Brdovečko, vlastita naklada, str. 26. – Mihovilović, Đ. i Šimunković, M. (2021). Zaprešićki kraj i koncentracijski logor Jasenovac, knjiga 1. Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, str. 76-77.}

Gerjević (Ivana) Avgust, Gustl

Rođen je 25. lipnja 1917. godine u Rigoncima u obitelji Ivana Gerjeviča i Marije r. Cvetkovič. Po zanimanju je bio privatni namještenik u Zagrebu.

Bio je član Komunističke partije. U NOB-u su sudjelovala i njegova braća Ćiril (1923. – 1941.) i Marko (1914. – 1944.) koji su poginuli u ratu.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

Na njegovoj rodnoj kući u Rigoncima nalazi se spomen ploča posvećena braći Gerjević koji su poginuli u NOB-u. Njegovo ime upisano je i na spomen ploču posvećenu poginulim borcima u Dobovi.

Pokopan je u Dobovi.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 391. – Smrtne žrtve med prebivalstvom na območju Republike Slovenije med drugo svetovno vojno in neposredno po njej, Zorko Stanislav. Dostupno na: Zgodovina Slovenije – SIstory, http://www.sistory.si/zrtve, 25.11.2023. – 389 – Drašković, B., ur. (1981). Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga, str. 202. –  Ahmetović, L., ur. et. al. (1984). Zagreb 1941-1945 – zbornik sjećanja, knjiga 3. Zagreb: GK SSRNH, IHRPH i ŠK, str. 158.}

Gorički (Petra) Ljudevit

Rođen je 25. prosinca 1921. godine u Špičkovini. Po zanimanju je bio kovinotokar. Bio je član Komunističke partije.

U NOV je stupio u veljači 1942. godine u Prvi kordunaški partizanski odreda. Bio je i komesar u omladinskom bataljonu na Kalniku.

U jesen 1942. godine kao borac Zagorske partizanske čete (Žumberačka četa) sudjelovao je u prebacivanju s Žumberka na Kalnik preko Hrvatskog zagorja. Žumberačka četa formirana 6. listopada i upućena u Hrvatsko zagorje i na Kalnik u sastav Kalničkog partizanskog odreda. Dan prije nego što je četa formirana, postrojili su se borci Prvog bataljona Žumberačko- pokupskog odreda i tad su svečano izabrani dobrovoljci za odlazak na Kalnik. Uoči formiranja čete, 6. listopada, Marko Belinić pozvao je komandira druge čete Žumberačko-pokupskog bataljona, Šimu Hudeka i naredio mu da pronađe najbolje borce Zagorce i Kordunaše – proletere, koji će kao dobrovoljci krenuti preko Zagorja na Kalnik, gdje će ući u sastav KPO.

Zarobljen je 27. listopada 1942. godine kada su ga oružnici postaje Zabok uhvatili na spavanju u Špičkovini.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 391. – Škiljan, F. (2012). Hrvatsko zagorje u Drugom svjetskom ratu. Zagreb: Plejada, str. 77. – Večernji list, god XVI, broj 3954, 31.5.1972., str 11.)}

Jurman (Ivana) Vid

Rođen je 6. lipnja 1904. godine u Drenju. Radio je kao radnik u tvornici u savskom Marofu. Bio je aktivist NOB-a i odbornik NOO-a Drenje.

U Drenje su 27. listopada 1943. godine došli ustaše iz Samobora koji su bili obučeni u različita odijela, a na glavama su imali kape s petokrakama. Predstavili kao partizani te su prijevarom uspjeli dobiti podatke o ljudima koji surađuju s partizanima. Tom su prilikom uhitili više osoba među kojima i Pavla Drenskog i Vida Jurmana. Odveden je na policiju u Samobor gdje je osam dana ispitivan i batinan, a zatim je prebačen u zatvor u Đorđićevoj ulici u Zagrebu gdje je istraga i batinjanje nastavljeno.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 306, ZKRZ- Zh br. 33603, kut. 430 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 393 – Muzej Brdovec (MB), Povijesna zbirka, Dokumentacija Općinske organizacije SUBNOR Zaprešić: Podaci o poginulim, ubijenim, nastradalim ili nestalim građanima sa teritorija grada zagreba od 6. travnja 1941. do svršetka II. svjetskog rata – Drašković, B., ur. (1981). Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga, str. 415. – Mihovilović, Đ. i Šimunković, M. (2021). Zaprešićki kraj i koncentracijski logor Jasenovac, knjiga 1. Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, str. 76-77. –}

Lučić (Mate) Stanko

Rođen je 1911. godine u naselju Kosi (današnja općina Viškovo). Bio je stolarski pomoćnik u Kobiliću kraj Velike Gorice. Bio je jedan od organizatora ustanka na području bivše općine Velika Gorica. Bio je član komunističke partije i član Općinskog komiteta KPH Velika Gorica.

Nakon okupacije sudjelovao je u narodnooslobodilačkom pokretu, a jedna od prvih velikih akcija u kojima je sudjelovao 1941. godine bilo je prebacivanje ilegalnih knjiga iz štamparije u Petrinji na slobodni teritorij.

Bio je tajnik Mjesnog NOO-a za mjesta Kobilić i Rakarje. Krajem 1942. ili početkom 1943. godine bio je član Udarne grupe Velika Gorica, a prema nekim podacima moguće je da je već 1941. godine bio član udarne grupe za okolicu Velike Gorice.

Stankova supruga Bara bila je u mjesnoj organizaciji AFŽ-a Kobilić i članica NOO-a za mjesta Kobilie i Rakarje.

U jesen 1943. godine uhićen je na putu između Mlake i Mičevca. Odveden je u zatvor u Veliku Goricu, a zatim u zatvor u Zagreb.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

Njegovo ime nalazi se na Spomen-kosturnici na velikogoričkom groblju i na spomen ploči osvećenoj palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Kobiliću.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – HDA, fond 1723, Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb, kutija 396 – Kos Zorko , M. (1986). Velika Gorica u NOB II. Velika Gorica: Općinski odbor SUBNOR-a, skupština općine, Narodno sveučilište “Juraj Kokot”, str. 21, 37, 133, 163, 335, 427, 528, 536.)}

Zagorac (Tome) Đuro

Rođen je 1924. godine u mjestu Prnjarovac kod Čazme. Bio je trgovački pomoćnik u Čazmi.

U jesen 1943. godine uhićen je u Zagrebu kao kurir Okružnog komiteta KPH za Moslavinu.

Strijeljan je, kao talac iz zagrebačkih zatvora, u odmazdi u Šibicama, 27. studenog 1943. godine.

^{(Izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 511, 511-2-1-7-1-2, Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945., Stradali u odmazdama 1942. – 1945. (dosje) – Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252 – Večernji list, god XVI, broj 3954, 31.5.1972., str 11.}

---

[1] Karanović, V. (1984). Treći diverzantski odred. Ivanić Grad: Skupština i društveno-političke organizacije općine Ivanić-Grad, str. 212

[2] Drašković, B., ur. (1981). Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga, str. 281.

[3] Ivić, V. (1988). NOB na području općine Zaprešić u: Zaprešićki zbornik, Brdovec: Narodno sveučilište. Zaprešić: Muzej Brdovec, str. 123

[4] Trgo, F. (1958). Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 21, Borbe u Hrvatskoj 1943. god. Beograd: Vojni istoriski institut Jugoslovenske narodne armije, str. 664.

[5] Karanović, V. (1984). Treći diverzantski odred. Ivanić Grad: Skupština i društveno-političke organizacije općine Ivanić-Grad, str. 300.

[6] Trgo, F. (1958). Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 21, Borbe u Hrvatskoj 1943. god. Beograd: Vojni istoriski institut Jugoslovenske narodne armije, str. 670.

[7] Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252, Prijepis iz novina Hrvatski narod od 28. XI.1943. broj 897

[8] Drašković, B., ur. (1981). Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga, str. 281.

[9] Hrvatski državni arhiv (HDA), Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ZKRZ-Zh 12482-12505, kutija 252, Pojedinosti o zločinu