Danas se s oduševljenjem podsmjehujemo vezenim i duhovitim porukama sa zidnjaka. Kroz njih se ukazuje na život ukućana, na vrijednost domaćice koja je vrijedna, spretna, okretna, uredna i šparna. Brojne su poruke mladim kuharicama, praktični savjeti o točnosti i urednosti, čistoći i ljubavi. Učilo ih se kako se vladati u braku, strpljivosti i poniznosti. Neke poruke su bile također upućene i muškarcima da bi znali cijeniti domaćicu i ponekad je pohvaliti: „Za svakog muža sreća je ta, kad žena dobro kuhati zna.”

Zidnjacima su se ukrašavali zidovi u svim prostorijama kuća. Iznad stolca no kojem je bila kanta s vodom visio bi natpis: „Čistoća je ukras čovjeka.” Obješenim zidnjakom pored stola želi se dobro raspoloženje ukućana i njihovih gostiju, želi se pozdraviti goste, te im ponuditi sve najbolje od jela i pića. „Gost nam mio ma od kud bio.” „Najmilijeg gosta tri sata dosta.”

Velik dio zidnjaka izvezen je s ljubavnim motivima koji su se vješali uz štednjak i kuhinju uz stol. Kroz slike zaljubljeni se ljube, grle. maze, plešu i daruju cvijećem. Oko njih lete golubovi, leptiri, anđeli i sviraju violine. „Naša djeca naša radost, neka znadu što je mladost.” „Ni u noći nemam sanka, na te mislim bez prestanka.”

Na zidnjacima bilo je izvezenih likova iz bajke. „To je tvoja cipelica, draga Pepeljugo! Po njoj sam te ipak našo tražeći te dugo.”

Bilo je i ljubomornih poruka. „Ljubomora je teška stvar, to osjeća mlad i star.” Ima zidnjaka s religioznim motivima i porukama. „Svi dobri anđeli u snu te čuvali.” „Ali je lijep ovaj svijet: tu je potok, tamo cvijet.”

Uz ležaje i iznad kreveta bili bi natpisi „Laku noć!”, „Ustaj rano, plava zora rudi!” Prvi zidnjaci bili su vezeni crnim koncem, zatim plavim onda crvenim, a u manje vrijeme raznim šarenim, te tako možemo odrediti u kojem su vremenu nastali.

Uljepšavanje prostora u kućama sa zidnjacima moda je jednog vremena. Vješale su se i vrećice za šibice, češljeve, četke i škare. Sredinom dvadesetog stoljeća zidovi oblažu keramičkim pločicama. Dolazi doba visećih gredenca, porculanskih kutija za čuvanje šećera, soli i dr. Izbacuju se zidnjaci te su oni danas samo suveniri.

Fotografije su iz knjige: Igrišće, selo moje malo, autorice Nadice Bedek