Ljudevit Josipović, sin Mirka pl. Josipovića, hrvatskog ministra i Vilme Seiler rođen je u Jakovlju 8. kolovoza 1863. godine gdje su njegovi roditelji bili posjednici dvorca / kurije. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Varaždinu gdje je god. 1880. položio ispit zrelosti. U Beču je započeo učenje medicine, a 1892. godine u Grazu je promoviran na „čast doktora sveukupnog lječništva“.

Dana 14. listopada 1893. godine izabran je za turopoljskog župana, a 13. prosinca 1894. godine po drugi put, po starom turopoljskom statutu. Dana 13. prosinca 1895. godine izabran je po novom turopoljskom zakonu na 10 godina. Nedugo zatim upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je god. 1902. položio treći državni ispit iz prava. Dana 13. prosinca 1905. godine opet je izabran na deset godina za turopoljskog župana. Sa tog mjesta je smijenjen 1918. godine.

O Ljudevitu Josipoviću

Župan Ljudevit Josipović je četvrt stoljeća proveo na čelu plemenite općine turopoljske. Za to je vrijeme liječničku profesiju, odnosno kiruršku ordinaciju, zamijenio turopoljskom vijećnicom posvetivši se mnogo unosnijem poslu na području gospodarstva i politike. Na ruku mu je išao i zakon o desetogodišnjem mandatu koji nije dao da se njegova vlast često preispituje ili dovodi u iskušenje od poraza. Za njegova županovanja pokrenute su brojne akcije i izgrađeni objekti za potrebe javnih službi u centru Velike Gorice. Općini je priskrbio velika sredstva pri prodaji dijela turopoljskih šuma za potrebe paropilane Turopolje, ali je i sam bio među najbogatijim poreznim obveznicima na razini velikogoričkog kotara.

Veliki novac uložio je u objavu četiri knjige dokumenata i tri knjige povijesti plemenite općine turopoljske, kao i u pokretanje velikogoričkog tramvaja, turopoljske štedionice. Tijekom upravljanja i raspolaganja silnim sredstvima, Ljudevit je stekao mnogo prijatelja, ali daleko više neprijatelja, i to iz redova sitnih i siromašnih turopoljskih plemića i neplemića – ovlaštenika. Prilika za rušenje župana Josipovića ukazala se u prevratu 1918. I zaista, pobunjeni turopoljski ovlaštenici iznudili su od Zemaljske vlade njegovu smjenu bez uporabe nasilja, ali uz maksimalni angažman tajnika Zemaljske vlade koji je preuzeo privremenu upravu u zemljišnoj zajednici plemenite općine turopoljske. Način na koji su Turopoljci svrgavali svog župana pokazuje da u prevratu nije bilo stihije i samovoljnog ponašanja, nego naprotiv, da je to učinjeno maksimalno obazrivo i u skladu s važećim zakonima ili novoiznuđenom vladinom naredbom. Uspjeli su ostvariti većinu svojih zahtjeva dajući promjenama puni legalitet. Pozivanjem na legislativu, Turopoljci su pokazali da su za promjene evolucijom a ne revolucijom, te su svakom svom potezu pokušali dati pravnu podlogu. Iskazanim buntom kroz akciju, u sprezi s centralnom vlasti u Zagrebu, srušili su dotadašnju i izabrali novu upravu.

Ljudevit Josipović povukao se s funkcije župana, ali će kroz međuratno razdoblje dugo biti sudac plemenite sučije Kurilovec, a u nekoliko navrata i član zastupstva plemenite općine turopoljske. Kako mu se približavao biološki kraj, sve se više udaljavao od aktivnosti u Turopolju, pa se u dva navrata odlučio na prodaju zemljišta, zidanih i drvenih stambeno-gospodarskih objekata te ovlašteničkih prava (juševa). Na taj način je posljednji Josipović, prvo pod pritiskom ovlaštenika i vladinim dekretom, »dignut« s dužnosti župana turopoljskog u prevratu 1918., a dvadeset godina kasnije, 1938., plemenita sučija Kurilovec našla je mogućnosti za otkup preostalih njegovih nekretnina i ovlašteničkih prava. Bio je to civilizirani oproštajni čin s županima iz roda Josipovića koji su u posljednjih stotinjak godina vodili odlučujuću riječ u plemenitoj općini turopoljskoj, ali i njezinoj ulozi u hrvatskoj povijesti, poglavito u doba ilirizma i revolucije 1848.[1]

[1] Preuzeto iz: Dubravica, B. (2012) Prevrat u Velikoj Gorici 1918. ili kako je srušena vlast župana dr. Ljudevita Josipovića 1918., u: 1918. u hrvatskoj povijesti, str. 455-468.

Literatura:

• Dubravica, B. (2012) Prevrat u Velikoj Gorici 1918. ili kako je srušena vlast župana dr. Ljudevita Josipovića 1918., u: 1918. u hrvatskoj povijesti, str. 455-468.
• Laszowski, E. (1910.) Povijest plem. općine Turopolja nekoč Zagrebačko polje zvane, svezak I. Zagreb: Tiskara Antuna Scholza.
• Josipović, Ljudevit, grafička zbirka HDA, Inv. br. 347