O iseljavanju stanovništva iz Hrvatskog zagorja postoji nekoliko radova, no čini se kako je jakovljanski kraj u njima, u najboljem slučaju, uklopljen tek u opću statistiku. Neki autori ističu velik intenzitet iseljavanja, drugi navode da Zagorac nije sklon iseljavanju i da se teško prilagođava drugim prilikama. Istraživanje (i prikupljanje podataka) koje smo pokrenuli dati će pregled, konačno, i za naš kraj.

Razlozi iseljavanja

Ukidanjem kmetstva, i zbog socijalno – ekonomskih promjena, seljak prestaje biti vezan uz zemlju i mogao je samostalno raspolagati vlastitim posjedom. Dolazi do ukidanja zadrugama ranije okupljeni posjedi se počinju cijepati. U tom trenutku brojnija individualna gospodarstva posjedovala su sitniji i rascjepkani posjed, a da istodobno nije došlo do bitnijih promjena u strukturi poljoprivrede. Utjecaj kapitalizma jača kupoprodaju kojom se jedni bogate na račun drugih. Zbog toga su se socijalne razlike povećavale, a život je postao teži čime je prezaduženost postala normalna pojava. Zemlja je bila i ostala baza životne egzistencije. Dioba individualnih gospodarstava nasljeđivanjem bila je normalna pojava zbog čega je došlo do neshvatljivog usitnjavanja i cijepanja posjeda koji je postao nerentabilan i nije mogao prehraniti članove kućanstva. Kratkotrajni izlaz pronađen je u krčenju šuma u korist obradivih površina, ali kad je ta mogućnost iscrpljena jedini izlaz bilo je traženje zaposlenja izvan poljoprivrede u okolnim industrijskim centrima ili iseljavanje.

Jedan od izlaza bilo je iseljavanje u Ameriku.

Iseljavanje u SAD

Veliki broj stanovnika Austro-Ugarske napuštao je zemlju, naročito u drugoj polovici XIX i početkom XX stoljeća i odlazio u bijeli svijet, kako se govorilo trbuhom za kruhom, u potrazi za radom i zaradom. U pretjerano hvaljenoj, bogatoj Americi čekalo ih je, najčešće, siromaštvo i bijeda. Samo se neznatni dio iseljenika obogatio, snašao i usrećio (što je i bio cilj njihova odlaska), dok je ogromna većina radnika i seljaka robovala američkim kapitalistima. Većina se vratila u rodni kraj.

Točnog, službenog popisa naših iseljenika nema. Prema procjeni koju je učinio Jugoslavenski odjel „Foreing Language Information Service“, broj Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama 1922. godine iznosi 350.000.

Ovog trenda iseljavanja nije bio pošteđen ni jakovljanski kraj.

Iseljavanje iz jakovljanskog kraja

Prema dosad prikupljenim podacima najveći val iseljavanja počeo je početkom dvadesetog stoljeća da bi svoj vrhunac doživio prije početka Prvog svjetskog rata. Dosad smo prikupili podatke za približno 220 osoba, no konačan broj biti će zasigurno mnogo veći.

Prema prikupljenim podacima statistika za Amerikance, kako su ih nazivali ostali u kraju, u trenutku napuštanja jakovljanskog kraja izgleda ovako. Prosjek godina bio je 24,5 godine, 61% njih znalo je čitati i pisati, 40% njih bilo je oženjeno/udato, gotovo svi po zanimanju su bili zemljoradnici, 75% njih za krajnju destinaciju imalo je Chicago, 80% njih bilo je iz Jakovlja, dok ostatak otpada na Igrišće i Kraljev Vrh. Ovi podaci tek su okvir jer su bazirani na brodskim manifestima (popisima putnika), a ne uključuju sve Amerikance, a neke uključuju više puta s obzirom da su putovali nekoliko puta. Putovali su (oni za koje imamo podatke) iz luka: Bremen, Cherbourg, Hamburg, LeHavre, Liverpool, Rijeka, Rotterdam, Southampton i Trst.

Klub Jakovlje

Jakovljani su osnovali klub koji je služio za druženje i očuvanje sjećanja na rodni kraj. Klub Jakovlje je službeno registriran u gradiću Oak Park, odmah uz Chicago, mjestu gdje je rođen i Ernest Hemingway. Registracija (odnosno osnivanje) je bilo 7. ožujka 1937. godine, a osnovan je kao neprofitabilna udruga. Budući da vjerojatno nije bilo nikakve aktivnosti, država je klub razriješila službenog statusa 1. kolovoza 2006. godine. Klub je bio mjesto druženja Jakovljana, Igrišćana i Kraljevršćana.

Popis naših Amerikanaca

Belinić Bartol, Belinić Fabijan, Belinić Franjo, Belinić Ivan, Belinić Lacko, Belinić Luka, Belinić Martin, Belinić Mato, Belinić Petar, Belinić Stjepan, Belinić Vid, Bočina Franjo, Bočina Gregor, Bočina Ivan, Bočina Juraj, Bočina Martin, Bočina Rok, Bočina Tereza, Bočina Vilim, Borovec Vid, Brcko Florijan, Brcko Franjo, Brcko Genoveva, Brcko Grga, Brcko Ivan, Brcko Jakov, Brcko Valent, Brcko Vid, Brcko-Novoselec Marko, Bužinec Mato, Bužinec Mihalj, Cipek Franjo, Cipek Gabro, Cipek Ignac, Cipek Ivan, Cipek Juraj, Cipek Luka, Cipek Pavel, Cipek Petar, Cipek Stjepan, Cipek Vid, Coha Florijan, Coha Grga, Coha Jakob, Coha Jela, Coha Katica, Coha Luka, Coha Maks, Coha Marko, Coha Mato, Coha Nikola, Coha Tom, Coha Valent, Coha Vid, Coha Vjekoslav, Curman Stjepan, Đunđek Josip, Đunđek Petar, Fijan Filip, Fijan Grga, Fijan Imbro, Fijan Marko, Fijan Martin, Fijan Stjepan, Gajski Juro, Gajski Karl , Gjurkinjak Franjo, Gjurkinjak Mijo, Gjurkinjak Nikola, Grgec Blaž, Hanzec Jakob, Horvatović Martin, Hrgetić Jalža, Hrgetić Josip, Hrgetić Juraj, Hrgetić Lacko, Hrgetić Marko, Ivček – Kolar Vid, Ivček Stjepan, Ivček Vid, Jagušt Blaž, Jagušt Jakob, Jagušt Jana, Jagušt Josip, Jagušt Katica, Jagušt Martin, Jagušt Miško, Jagušt Nikola, Janton Tomo, Jarčan Kata, Jarčan Petar, Kalčiček Florijan, Kalčiček Luka, Kalčiček Marko, Kalčiček Seniak, Klančir Fabijan, Klančir Janko (Ivan), Klančir Josip (Antun), Klančir Martin, Klančir Mijo, Klančir Nikola, Klančir Rok, Klančir Vid (William), Klanfar Gabro, Klanfar Grga, Klanfar Kazimir, Klanfar Petar, Klanfar Valent, Knjaz Franjo, Knjaz Gašpar, Knjaz Mirko, Knjaz Vid, Kokot Franjo, Kokot Juraj, Kokot Klara, Kokot Vid, Kovač Gabro, Kovač Makso, Kovač Stjepan, Kovačiček Ivan, Kovačiček Juraj, Kovačiček Pavao, Krajina Franjo, Krajina Ivan, Krkač Dominik, Krkač Imbro, Krkač Ivan, Krkač Luka, Krkač Mato, Krkač Šimun, Krkač Vinko, Kuhta Ivan, Kumiša Ignac, Kutinjač Ćiro, Kutinjač Juraj, Kutinjač Mijo, Kutinjač Pepica, Kuzanic Maksim, Mihaljek Franca, Mihaljek Ivka, Papa Antun, Papa Benko, Papa Filip, Papa Grga, Papa Imro, Papa Jakob, Papa Josip, Papa Luka, Papa Marko, Papa Petar, Papa Petar, Papa Rok, Papa Stanko, Papa Šimun, Papa Zdravko, Papa Zdravko, Piškor Ivan, Piškor Martin, Poturica Benedikt, Poturica Gjuro, Poturica Mato, Poturica Robert, Poturica Zdravko, Pucko Blaž, Pučić Ilija, Pučić Vid, Ruškač Rok, Ruškač Šimun, Ruškač Valent, Sedlar Ana, Sedlar Barbara, Seničić Pavao, Seničić Petar, Sever Juro, Severin Bartol, Severin Ivan, Silnica ? Franjo, Sitar Gašpar (Vrabec), Solenički Bolto, Solenički Mijo, Soleok Boltek, Starešina Kazimir, Starman Pavel, Strmecki Valent, Sučec Jakob, Sučec Mio, Svetec Andrija, Svetec Josip, Svetec Lacko, Svetec Pavao, Svetec Vjekoslava, Šilec Andro, Šilec Ivan, Šilec Mijo, Šimunić August, Šimunić Benedikt, Špiček Ćiril, Tuđen Ćiril, Tuđen Martin, Tuđen Mijo, Tuđen Stjepan, Tuđen Valentin, Tumpa Ivan, Tumpa Katica, Tumpa Regica, Vodopija Mijo, Vori Ivan, Vori Marko, Vori Mijo, Vori Petar, Vori Stjepan, Vrabec Franjo, Vrabec Jakob, Vrabec Marko, Vrabec Martin, Vrabec Viktorija, Zorko Andrija, Zorko Juraj, Zorko Nikola.

Izvori podataka

U prikupljanju podataka koristili smo sljedeće izvore:

Brodski manifesti

U brodske manifeste, popise putnika, bilu su upisani mnogi podaci prema kojima je bila vidljivo: naziv luke, datum početka putovanja i trajanje putovanja, naziv broda, dob, bračno stanje, pismenost, zanimanje, kome su išli i u koji grad, najbliži rod kod kuće, visina, boja kose, boja očiju i drugo.

Matične knjige i Status duša

U fusnotama i bilješkama Matičnih knjiga rođenih, Matičnih knjiga umrlih i Statusa duša nalazimo razne podatke: „Odselio u Ameriku“, „U Americi“, Umro u Americi…“, a ti podaci potkrijepljeni su najčešće i drugim izvorima.

Popisi stanovništva

Kretanje naših Amerikanaca moguće je pratiti i kroz popise stanovništva čine se na jednom mjestu pronalazi čitava obitelj. Najkorisniji izvori bili su popisi stanovništva 1910., 1920, 1930. i 1940. godine.

Registracijske kartice (pričuvnih) vojnika stariji godišta

United States World War I Draft Registration Cards i United States World War II Draft Registration Cards, bili su registracijske kartice pričuvnih vojnika stariji godišta koju spripadali neborbenom sektoru.

Kartice naturalizacije – dodjele državljanstva

Naturalizacija je proces dodjeljivanja državljanstva ili građanstva strancu. Kroz te kartice moguće je pratiti one koji su odselili i trajno ostali u SAD-u.

Ostali izvori

Ostali pomoćni izvori bili su zapisi o vjenčanju, nadgrobni spomenici, izjave potomaka, razne knjige, fotografije, pisma i slično.

---

Naslovna fotografija: Od 1892. – 1954. godine  Ellis Island je služio kao imigrantska stanica za milijune ljudi koji su došli u SAD. Ilustracija prikazuje imigrante na Ellis Islandu s Kipom slobode u pozadini.