Spomenica župe Kraljev Vrh vodi se od utemeljenja župe 1789. godine. Do sad, koliko nam je poznato, nitko nikada nije crpio podatke iz ove Spomenice za bilo kakvo istraživanje, niti su tekstovi iz Spomenice javno objavljivani. Ovo je prvi takav slučaj. Nadamo se da će predstavljeni tekstovi biti poticaj našim župljanima da istraže svoje tamne i zaboravljene kutke te pronađu kakav dragocjeni dokument, zapis ili fotografiju koji oslikavaju povijest našeg zavičaja.

Za ovu prigodu izabrali smo nekoliko tekstova iz XIX. st., vrlo živopisnih zapisa čiji autor je Stjepan Večković, župnik kraljevrški od 1872. do 1903. Jezik i način pisanja kojima se župnik služi nismo mijenjali, prenijevši tekst doslovno kako je napisan, ispravljajući jedino očigledne pogreške. Zapise ćemo objavljivati ponedjeljkom, a sljedeći tjedan slijedi tekst: “Potres”.

Posvečenje temeljnog kamena župne crkve u Kraljevom vrhu koja se imade sagraditi polag osnove inžinira Matije Antolca

Godine poslije narodjenja Gospodina Isusa Krista 1878. za vrhovnoga glavara ciele crkve Isusove rimskoga pape Leona XIII., za vladanja cesara austrijskoga i kralja hrvatskoga Franje Josipa I., kadno bijaše banom u Hrvatskoj Slavonskoj Dalmatinskoj Ivan Mažuranić, a na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici sjedio kardinal biskup Josip Mihalović, za ravnanja kr. podžupanije zlatarske Josipa Tomašića, za vrieme župnikovanja Stjepana Večkovića, poče se po poduzetnicima Ottonu Jakušu i Vjekoslavu Heinzelu, pod nadziranjem Kr. podžupanijskog inžinira zlatarskog Tome Kosa i pridjeljenoga mu po visokoj Kr. zemaljskoj vladi Matije Hanžekovića, graditi ova nova župna crkva sv. triuh Kralja u Kraljevom vrhu, tako da se kolčenje temelja počelo dne 1. kolovoza 1878., zidanje temeljnog zidja 17. kolovoza, a jer bez božjeg blagoslova badava se trudi koj kuću gradi, opredjeljen bi dan 23. rujna 1878. na koj bi se dan svetom misom imao prositi iz neba blagoslov božji za cielu gradnju a napose bi se imao posvetiti temeljni kamen koj bi se imao u sredini isklesati u dubinu 4 cm a u dužinu 19 cm u koj prostor bi se stavila malena škatulja s ovim pismom za vječnu uspomenu, a ključić od ove škatulje čuvao bi se u župnom arkivu za ugodan spomen na ovaj veliki, važni svetčani čin kojega ovrši od preč. duh. stola delegirani svećenik vel. g. Jakov Cerovski župnik bistranski i podarcidjakon Kotara Stubičkoga u prisutnosti niže potpisane gospode crkovne i svietske.

U Kraljevvrhu dne 23. rujna 1878.

Isti se dan obslužavala svetčanost postavlanja križa i jabuke na toranj, te se na pergamenu napisano i plehnatom škatulom osjegurano stavilo u jabuku pismo sa sliedećim sadržajem.

„Toranj polag nove crkve ostane stari. Toranj koj je prije bio [nad] glavnim ulazom u staru crkvu sada ostane polag svetišta naspram sakristije od sjeverne strane. Tornju ovomu bi se skinula stara kapa i namaknula nova. Toranj ovaj da se nješto prilagodi novoj crkvi, počam od prozorah, nješto niže dozidao se za šest i pol metara. Toranj bi dakle ovaj imao sa zidom, vezom i križem 37 metarah. Na spomen dana 23. rujna 1878. stavilo se ovo pismo u jabuku u nazočnosti podpisane gospode, koja pjevaju angjeoski spiev Slava Bogu na visini a mir ljudem na zemlji.“

U Kraljevvrhu dne 23. rujna 1878.

Crkva nije mogla polag pogodbe iste godine pod krov. Mnogo bijaše posla [s] rušenjem i ugibanjem stare crkve a najviše je priečilo vrieme, jerbo bijaše jesen kišovita i već 18. listopada zapade snieg, prekine cielo zidarsko dielo za ovu godinu. Zidovi su podignuti do polovice velikih prozora.

Gradnja se nastavila 1879. ranim proljećem i bude završena na 14. kolovoza iste godine a pohvalba[1] se obdržavala dne 23, 24. i 25. rujna 1879. kod koje bijahu gg. Jakmini i Antolac od strane graditeljstva, g. Kos i Hanžeković od strane podžupanije i mjestni župnik, a od strane patronata velemožni gosp. Josip Tomašić kralj. podžupan u Zlataru i gg. poduzetnici.

Ključi budu predani mjestnom župniku.

Crkva se medjutim nije posvetila niti otvorila za službu božju odmah zbog velike vlage i osobito pločnjak od cimenta bijaše vrlo mokar i nesretna misao, koja izmisli takav tarac, jer je izbilja takav da nije slobodno po njemu iti.

Dužina glavne lađe 37 m 50 cm, poprječna 20 m 38 cm, širina 12 m, visina 12 m 68 cm.

Godina 1880. bijaše vrlo mokra ali ujedno vrlo rodovita. Medjutim prirod bijaše vrlo teško pod jesen spravljati. Mnogo toga odniela voda, mnogo toga na sve strane potukla tuča a i ono što je došlo k rukam bilo na pol gnjilo. Vina bijaše mnogo ali malo valjanoga. Bura često grozovita, da si mislio, sudnji će dan biti.

Ove godine na nedjelju pred Preobraženjem Gospodnjem, koja je pala upravo na 1. kolovoza, bude blagoslovljena nova župna crkva po istom veleč. gospod. Jakovu Cerovskom, koji je i temeljni kamen blagoslovio. Kao što cielo lieto tako je upravo grozan bio dan pred ovom nedjeljom. Četiri puta se kroz dan razvedrilo i opet naoblačilo, munje sievale i gromovi udarali, da je strahota samo na to pomisliti.

U večer pako počam od 10 ura pak do tri u jutro rečene nedjelje neprestano sievanje, treskanje gromovah, silna kiša. Niesi mogao oka stisnuti. Drugi dan bilo na pol oblačno, sparno, prodje medjutim bez kiše. Vel. g. podjašprist[2] kotara stubičkoga Jakov Cerovski sa vel. gg. Andrijom Čižmekom i Josipom Ciglerom župnici i sva tri kapelana obaviše obrede blagoslova, kojim prisustvovahu g. Mirko Planko načelnikm občine Stubica dolnja i g. Josip Brezinščak osobiti podupiratelj svakoga dobroga poduzeća i veleposjednik u Stubici.

Priredio:
Nikica Mihaljević, Kraljev Vrh

[1] Primopredaja objekta: odobrenje za upotrebu, što bi se danas reklo, tim je činom objekt dobio uporabnu dozvolu.

[2] Podarciđakon; vicearciđakon.