Iz Spomenice župe Kraljev Vrh: Priprava za gradnju nove župne crkve

Spomenica župe Kraljev Vrh vodi se od utemeljenja župe 1789. godine. Do sad, koliko nam je poznato, nitko nikada nije crpio podatke iz ove Spomenice za bilo kakvo istraživanje, niti su tekstovi iz Spomenice javno objavljivani. Ovo je prvi takav slučaj. Nadamo se da će predstavljeni tekstovi biti poticaj našim župljanima da istraže svoje tamne i zaboravljene kutke te pronađu kakav dragocjeni dokument, zapis ili fotografiju koji oslikavaju povijest našeg zavičaja.

Za ovu prigodu izabrali smo nekoliko tekstova iz XIX. st., vrlo živopisnih zapisa čiji autor je Stjepan Večković, župnik kraljevrški od 1872. do 1903. Jezik i način pisanja kojima se župnik služi nismo mijenjali, prenijevši tekst doslovno kako je napisan, ispravljajući jedino očigledne pogreške. Zapise ćemo objavljivati ponedjeljkom, a sljedeći tjedan slijedi tekst: “Posvečenje temeljnog kamena župne crkve u Kraljevom vrhu koja se imade sagraditi polag osnove inžinira Matije Antolca”.

Priprava za gradnju nove župne crkve

Kao što već od početka ove knjige napomenuto, malena kapela sv. trih Kralja, spadajuća prije pod župu Stubicu dolnju, a god. 1790. opredieljena za župnu crkvu Kraljevvršku, nije mogla više odgovarati svojoj svrsi, nješto sbog malena prostora (kad je počela župa, brojila je 1500 duša a godine 1878 broji 3800 duša) a najviše sbog svojega …čistoga stanja, bijaše bo sva izpucana, najjače pako svod, kroz kojega je moći vidjeti.

Na molbu župnikovu i na izvještaje mnogi povjerenstava, što od kr. zemaljske vlade, što od preč. duh. stola bude napokon odredjeno, da se imade graditi nova župna crkva koja bi proračunana na 25.000 fr. tgz i u ime odkupa kod dvorenja zidarah 2.000 fr.

Sama župa imala je prirediti ciglu, vapno i isto privesti na gradilište, kao što i kamen temeljni i podnožni i piesak dočim meštre je platio patron – vjerozakonska zaklada.

Godine 1876. i 1877. priredjivala župa ciglu i vapno. Udari 383.000 cigalah, načini 5 vapnenicah od 400 vaganih u gori. Vapno priveze [se] i pogasi u dvie jame na občinskom trgu a ciglu jošte godine 1877. priveze nješto na gradilište.

Kada bi sve priredjeno bilo dne 24. srpnja 1878. bi ustanovljena javna jevtinba[1] u Zlataru kod kr. podžupanije a dostalci (?) bijahu gg. Otto Jakuš i Vjekoslav Heinzel[2] gradjani zagrebački, stemi primjetbom, da do 1. stud. 1878 sgrada dodje pod krov.

Priredio:
Nikica Mihaljević, Kraljev Vrh

[1] Javno nadmetanje.

[2] Vjekoslav Heinzel, zagrebački građevinski poduzetnik. Njegov istoimeni sin, arhitekt, u nekoliko navrata gradonačelnik Zagreba, veoma je unaprijedio grad u arhitektonskom i urbanističkom pogledu.

Nikica Mihaljević

Rođen u Vukovaru 14. III. 1949. godine. U Zagrebu 1968. upisao Filozofski fakultet (jugoslavenske književnosti i jezici i filozofija) da bi se istodobno počeo baviti novinarskom i književnom radu. Od 1968. objavljuje pjesme, priče, kritike, eseje, intervjue, feljtone i članke u listovima i časopisima Glas Slavonije, Hrvatski književni list, Večernji list, Prolog, Poezija (urednik, 1970-72), Omladinski tjednik, Republika, Studentski list (jedan od urednika, 1971-72), Riječka revija, Vjesnik, Riječi, Politika, Književna reč, Gradac, Pitanja, Odjek, Dalje, Oko (jedan od urednika, 1981-86), Danas, Delo (Ljubljana), Časopis za suvremenu povijest, Naši razgledi (Ljubljana), Republika (dnevni list, Ljubljana), Naš glas, Hrvatska ljevica, Matica, (časopis Hrvatske matice iseljenika), Obnovljeni život, Hrvatska revija, Sarajevske sveske, Književna republika. Objavio knjige: Od tramwaya do života, poezija (Zagreb 1971); Najnovije hrvatsko pjesništvo (suautorstvo), (Zagreb 1972); Pozornica, poezija (Zagreb, 1975); Pantologija, prva zbirka parodija u povijesti hrvatske književnosti, poezija (Zagreb, 1979); Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove 1991.-1995. na tlu bivše Jugoslavije i za ovo što imamo danas (Zagreb, 2007); Hrvatska enciklopedika, (Zagreb 2008); Za vratima domovine, Sudbine i pogledi hrvatskih intelektualaca u emigraciji od 1945. do 1990. (Zagreb 2011). Istražio, uredio, preveo i popratnom kritičkom aparaturom opremio više izdanja hrvatskih i stranih književnika: Spaso Čanković, Govor odjeće – eseji i članci o odijevanju i modi, RANS "Moša Pijade", Zagreb 1986; Marina P. Vučić, Umijeće umiranja, Centar za kulturu "Vladimir Nazor", Sisak 1987; Julije Katančević, Autobiografija, isto; Juraj J. Perković, Djevojka Jelena, isto; Vladimir Popović, Pjesma budućima, sabrani radovi u jednom svesku, Prosvjeta, Zagreb 1998; Milan pl. Šufflay, Na Pacifiku god 2255, prvi znanstveno-fantastični roman u povijesti hrvatske književnosti, Prosvjeta, Zagreb 1998; Vladimir S. Solovjov, Povijest i budućnost teokracije, prvo izdanje na ruskom u Zagrebu 1887. godine te prvo izdanje na hrvatskom jeziku, studija, Prometej, Zagreb 2003; Gustave Le Bon, Psihologija naroda, gomila, revolucija, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2004; Vladimir S. Solovjov, Smisao ljubavi, Zagreb 2006; Josip Horvat, Kakanija, Zagreb 2006; Ante Ciliga, Sjena Moskve, Zagreb 2006; Dimitrij S. Merežkovski, Smrt bogova (Zagreb 2008); Karl Marx-Friedrich Engels: Komunistički manifest, prvi hrvatski prijevod, Zagreb 2010; Boris Maruna: Tvrd pjevač, Marunine pjesme izvan zbirki, Litteris, Zagreb 2014. Prevodi sa slovenskog, ruskog i njemačkog jezika. Uvršten u Leksikon pisaca Jugoslavije, Novi Sad, 1972, enciklopediju Krležijana Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" Zagreb, 1999. i Hrvatsku književnu enciklopediju, 2010. Suradnik Hrvatske književne enciklopedije, Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" (napisao preko 500 natuknica). Član Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.