Jakovlje, Kraljevrh , Stjepan Večković, Joco Udmanić, Spomenica župe Kraljev Vrh, sv. trih Kralja, Bistre, Spomenice, utemeljenja župe, crkvu Sveta Tri Kralja, župa Kraljev Vrh, sv. 3 Kraljah, Tri Kralja
Iz Spomenice župe Kraljev Vrh Župa Kraljev Vrh 

Iz Spomenice župe Kraljev Vrh: Govedča kuga

Nikica Mihaljević , ,

Spomenica župe Kraljev Vrh vodi se od utemeljenja župe 1789. godine. Do sad, koliko nam je poznato, nitko nikada nije crpio podatke iz ove Spomenice za bilo kakvo istraživanje, niti su tekstovi iz Spomenice javno objavljivani. Ovo je prvi takav slučaj. Nadamo se da će predstavljeni tekstovi biti poticaj našim župljanima da istraže svoje tamne i zaboravljene kutke te pronađu kakav dragocjeni dokument, zapis ili fotografiju koji oslikavaju povijest našeg zavičaja.

Za ovu prigodu izabrali smo nekoliko tekstova iz XIX. st., vrlo živopisnih zapisa čiji autor je Stjepan Večković, župnik kraljevrški od 1872. do 1903. Jezik i način pisanja kojima se župnik služi nismo mijenjali, prenijevši tekst doslovno kako je napisan, ispravljajući jedino očigledne pogreške. Zapise ćemo objavljivati ponedjeljkom, a sljedeći tjedan slijedi tekst: “Tuča”.

Govedča kuga

Godine 1873 početkom travnja okuži se blago vlastelina na Jakovlju, Imbre Josipovića na pažnjaku u Suhodolu blizo živodera, koj biaše od kuće Kuleš u Jakovlju br. 68 dovezao njekakovu poginulu bušu, kupljenu na Velikoj Gorici, pak nije pomnjivo mesa i drugih ostanaka zakopao. Odtuda pogine u Jakovlju i nješto u Igrišću marhe do 500 komada.

Županija zagrebačka, kamo spadaše Jakovlje, dade postaviti straže. Vojnika jedna kumpanija zatvori Jakovlje i prekine svaku komunikaciju. Sajmovi bijahu zabranjeni. Bijaše dosta sablazni od strane vojničke. Vojnici su višeput učinili izgred a krivnju bacili na pučanstvo. Više domaćih župljana bijaše zatvoreno. Na nedjelju poslije sv. Jakova kod Kapele sv. Doroteje dogodi se medju pučanstvom, što je išlo od sv. Jakoba, i vojničtvom sukob; više ljudih bilo ranjenih. Na Ključu su vojnici ubili njekoga Kožuha, iz Oroslavja, kaj je svoj komad ceste popravljao. Vojnici su takodjer vrlo i puk demoralizirali. Jedna ili dvie ženske otišle su kasnije s vojnici a svoje muževe su ostavile. Mnogih se je plod istom kasnije od druženja sa vojnici vidio. Može se samo sobom misliti, da jer domaći župnik u ovih okolnosti imao dosta neprilika. Pod izlikom da on narod proti vojničtvu buni, kotarski sud stubički, dotično sudac Crnković bi odsudio župnika na 1 mjesec zatvora, ali župnik kod višje oblasti isprosio oprost od zatvora i kod bana isposlovao, da se vojničtvo, koje bijaše zabadava, makne. Koncem siečnja 1874 vojničtvo morade otići a odmah onda prestane i blago krepati. Što je bio znak, da su vojnici kugu raznosili.

Nikica Mihaljević

Rođen u Vukovaru 14. III. 1949. godine. U Zagrebu 1968. upisao Filozofski fakultet (jugoslavenske književnosti i jezici i filozofija) da bi se istodobno počeo baviti novinarskom i književnom radu. Od 1968. objavljuje pjesme, priče, kritike, eseje, intervjue, feljtone i članke u listovima i časopisima Glas Slavonije, Hrvatski književni list, Večernji list, Prolog, Poezija (urednik, 1970-72), Omladinski tjednik, Republika, Studentski list (jedan od urednika, 1971-72), Riječka revija, Vjesnik, Riječi, Politika, Književna reč, Gradac, Pitanja, Odjek, Dalje, Oko (jedan od urednika, 1981-86), Danas, Delo (Ljubljana), Časopis za suvremenu povijest, Naši razgledi (Ljubljana), Republika (dnevni list, Ljubljana), Naš glas, Hrvatska ljevica, Matica, (časopis Hrvatske matice iseljenika), Obnovljeni život, Hrvatska revija, Sarajevske sveske, Književna republika. Objavio knjige: Od tramwaya do života, poezija (Zagreb 1971); Najnovije hrvatsko pjesništvo (suautorstvo), (Zagreb 1972); Pozornica, poezija (Zagreb, 1975); Pantologija, prva zbirka parodija u povijesti hrvatske književnosti, poezija (Zagreb, 1979); Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove 1991.-1995. na tlu bivše Jugoslavije i za ovo što imamo danas (Zagreb, 2007); Hrvatska enciklopedika, (Zagreb 2008); Za vratima domovine, Sudbine i pogledi hrvatskih intelektualaca u emigraciji od 1945. do 1990. (Zagreb 2011). Istražio, uredio, preveo i popratnom kritičkom aparaturom opremio više izdanja hrvatskih i stranih književnika: Spaso Čanković, Govor odjeće – eseji i članci o odijevanju i modi, RANS "Moša Pijade", Zagreb 1986; Marina P. Vučić, Umijeće umiranja, Centar za kulturu "Vladimir Nazor", Sisak 1987; Julije Katančević, Autobiografija, isto; Juraj J. Perković, Djevojka Jelena, isto; Vladimir Popović, Pjesma budućima, sabrani radovi u jednom svesku, Prosvjeta, Zagreb 1998; Milan pl. Šufflay, Na Pacifiku god 2255, prvi znanstveno-fantastični roman u povijesti hrvatske književnosti, Prosvjeta, Zagreb 1998; Vladimir S. Solovjov, Povijest i budućnost teokracije, prvo izdanje na ruskom u Zagrebu 1887. godine te prvo izdanje na hrvatskom jeziku, studija, Prometej, Zagreb 2003; Gustave Le Bon, Psihologija naroda, gomila, revolucija, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2004; Vladimir S. Solovjov, Smisao ljubavi, Zagreb 2006; Josip Horvat, Kakanija, Zagreb 2006; Ante Ciliga, Sjena Moskve, Zagreb 2006; Dimitrij S. Merežkovski, Smrt bogova (Zagreb 2008); Karl Marx-Friedrich Engels: Komunistički manifest, prvi hrvatski prijevod, Zagreb 2010; Boris Maruna: Tvrd pjevač, Marunine pjesme izvan zbirki, Litteris, Zagreb 2014. Prevodi sa slovenskog, ruskog i njemačkog jezika. Uvršten u Leksikon pisaca Jugoslavije, Novi Sad, 1972, enciklopediju Krležijana Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" Zagreb, 1999. i Hrvatsku književnu enciklopediju, 2010. Suradnik Hrvatske književne enciklopedije, Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" (napisao preko 500 natuknica). Član Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.