Jakovlje, župe Kraljev Vrh
Iz Spomenice župe Kraljev Vrh Župa Kraljev Vrh 

Iz Spomenice župe Kraljev Vrh: Popravci iza Potresa – Nove gradnje

Nikica Mihaljević , ,

Spomenica župe Kraljev Vrh vodi se od utemeljenja župe 1789. godine. Do sad, koliko nam je poznato, nitko nikada nije crpio podatke iz ove Spomenice za bilo kakvo istraživanje, niti su tekstovi iz Spomenice javno objavljivani. Ovo je prvi takav slučaj. Nadamo se da će predstavljeni tekstovi biti poticaj našim župljanima da istraže svoje tamne i zaboravljene kutke te pronađu kakav dragocjeni dokument, zapis ili fotografiju koji oslikavaju povijest našeg zavičaja.

Za ovu prigodu izabrali smo nekoliko tekstova iz XIX. st., vrlo živopisnih zapisa čiji autor je Stjepan Večković, župnik kraljevrški od 1872. do 1903. Jezik i način pisanja kojima se župnik služi nismo mijenjali, prenijevši tekst doslovno kako je napisan, ispravljajući jedino očigledne pogreške.

Popravci iza Potresa – Nove gradnje[1]

Župljani Kraljevvrški zaista mnogo su pretrpili počam kako je župa uvedena do danas. Poslije potresa opet na novo sve popravljati moradoše.

Godine 1881. najprije se popravljao župni stan. Težake vozne i ručne dade župa a novac (1200 f.) dade vjerozakonska zaklada. Cieli popravak trajao je od početka travnja do konca kolovoza.

Ove iste godine priredjivali smo ciglu i vapno za popravak crkve.

Godine 1882. popravljali smo župnu crkvu i to od početka travnja do konca srpnja.

Ove smo godine ujedno priredjivali ciglu i vapno za novogradjenje školske sgrade.

Godine 1883. od 3 lipnja počeli smo graditi novu zidanu školsku sgradu, jerbo je stara, drvena škola već u tako trošnom stanju, da podnipošto neodgovara svojoj svrsi. Visoka vlada nam dade za pripomoć 1700 f.

Ove iste godine pripravljali smo material za zidanje novoga tornja. Dapače tako nam je dielo napredovalo, da smo mogli već dne 28. kolovoza ove iste godine temeljni kamen za novi toranj blagosloviti i postaviti a polag toga nam je liepo vrieme služilo, da smo mogli i zidove tornja 19 metara u visinu uzdići.

Godine 1883. do zime škola bila pod krovom a godine 1884. sasvim se ugotovi a dne 11. studena po g. Dragutinu Markoviću upravitelju zlatarske podžupanije i po g. Tomi Kosu k. podžupanijskom inžiniru i po občinskih načelnika g. Brezinščaku Josipu i Nikoli Švarcu pohvalbeno mjestnom učitelju Hermanu Žirovčiću za predavanje predana.

Nova školska sgrada stoji 9 tisuća forintih. K ovoj svoti doprinese visoka vlada 3000 for., obćina dolj. Stubica od potrašarine 1400 fa., a ostalo namiri župna obćina sa svotom 4600 fa. koje su župljani prištiedili podavanjem ručnih težaka kod gradjenja nove crkve i novoga tornja a koje je vjerozakonska zaklada uplivom velevriednoga presvietloga predstojnika Ivana Vončine odkupila.

Tako je nova Kraljevvrška škola na zemljištu župničkom sagradjena a u zamienu ovoga zemljišta nastojanjem g. Josipa Brezinščaka kupljena je za župnika njiva pod vrtom i oranicom Stjepana Ferenčaka od Dore Grabušić za 222 for. koju svotu isplati g. Josip Grabuščak dolj. stubički načelnik.

Ovom prilikom bude dobro u knjigu spomenicu spomenuti onu gospodu, koja su se osobito zaslužnimi pokazala za gradnju ove škole a to su: g. Adalbert Chlup k. podžupan zlatarski, g. Tomo pl. Kos kr. inžinir, g. Ivan Vončina i g. Josip Brezinščak.

*   *   *

Kada bi to bilo gotovo preostalo nam je samo dograditi novi toranj i postaviti orgulje. G. 1883 postavio je Heferer nove orgulje za svotu 882 forinta.[2]

Godine 1884. i ovoga metnuli smo pod krov. Godine 1885. počam već travnjem poče se žbukanjem. Na ovi toranj stavi se nova jabuka. U ovaj toranj dodju nove skaline, vez na toranj načini se od drva jelova kupljena na Pili od Mije Kosca. U jabuku metne se škatula [sa] pismom na pergamentniu, što bi prije bilo u jabuci na tornju prije potresa.

Ove se iste godine 1885. prije proštenja ovdje navadnoga u predvečerje Preobraženja Isusa Krista na dan 5. kolovoza poslije podne dignuli smo zvonove u novi toranj. Kada bude sve u redu u 4 urah zvonari pozvone za večernicu, koja se obično svake godine obdržava onim hodočasnikom, koji polaze od bl. dj. Marije bistričke kući ili koji dolaze ovamo u predvečerje na proštenje. Pohvalba tornja provedena, kako je propisano.

U Kraljevvrhu dana 20. studena 1885.“

 

Priredio:

Nikica Mihaljević, Kraljev Vrh

[1] Posljednje dvije riječi, kurzivom, kao da su upisane naknadno.

[2] Dio rečenice u kurzivu dodan naknadno, drugačijim rukopisom.

 

Fotografije crkve nakon potresa objavili smo u članku: Veliki potres 1880. godine

Nikica Mihaljević

Rođen u Vukovaru 14. III. 1949. godine. U Zagrebu 1968. upisao Filozofski fakultet (jugoslavenske književnosti i jezici i filozofija) da bi se istodobno počeo baviti novinarskom i književnom radu. Od 1968. objavljuje pjesme, priče, kritike, eseje, intervjue, feljtone i članke u listovima i časopisima Glas Slavonije, Hrvatski književni list, Večernji list, Prolog, Poezija (urednik, 1970-72), Omladinski tjednik, Republika, Studentski list (jedan od urednika, 1971-72), Riječka revija, Vjesnik, Riječi, Politika, Književna reč, Gradac, Pitanja, Odjek, Dalje, Oko (jedan od urednika, 1981-86), Danas, Delo (Ljubljana), Časopis za suvremenu povijest, Naši razgledi (Ljubljana), Republika (dnevni list, Ljubljana), Naš glas, Hrvatska ljevica, Matica, (časopis Hrvatske matice iseljenika), Obnovljeni život, Hrvatska revija, Sarajevske sveske, Književna republika. Objavio knjige: Od tramwaya do života, poezija (Zagreb 1971); Najnovije hrvatsko pjesništvo (suautorstvo), (Zagreb 1972); Pozornica, poezija (Zagreb, 1975); Pantologija, prva zbirka parodija u povijesti hrvatske književnosti, poezija (Zagreb, 1979); Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove 1991.-1995. na tlu bivše Jugoslavije i za ovo što imamo danas (Zagreb, 2007); Hrvatska enciklopedika, (Zagreb 2008); Za vratima domovine, Sudbine i pogledi hrvatskih intelektualaca u emigraciji od 1945. do 1990. (Zagreb 2011). Istražio, uredio, preveo i popratnom kritičkom aparaturom opremio više izdanja hrvatskih i stranih književnika: Spaso Čanković, Govor odjeće – eseji i članci o odijevanju i modi, RANS "Moša Pijade", Zagreb 1986; Marina P. Vučić, Umijeće umiranja, Centar za kulturu "Vladimir Nazor", Sisak 1987; Julije Katančević, Autobiografija, isto; Juraj J. Perković, Djevojka Jelena, isto; Vladimir Popović, Pjesma budućima, sabrani radovi u jednom svesku, Prosvjeta, Zagreb 1998; Milan pl. Šufflay, Na Pacifiku god 2255, prvi znanstveno-fantastični roman u povijesti hrvatske književnosti, Prosvjeta, Zagreb 1998; Vladimir S. Solovjov, Povijest i budućnost teokracije, prvo izdanje na ruskom u Zagrebu 1887. godine te prvo izdanje na hrvatskom jeziku, studija, Prometej, Zagreb 2003; Gustave Le Bon, Psihologija naroda, gomila, revolucija, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2004; Vladimir S. Solovjov, Smisao ljubavi, Zagreb 2006; Josip Horvat, Kakanija, Zagreb 2006; Ante Ciliga, Sjena Moskve, Zagreb 2006; Dimitrij S. Merežkovski, Smrt bogova (Zagreb 2008); Karl Marx-Friedrich Engels: Komunistički manifest, prvi hrvatski prijevod, Zagreb 2010; Boris Maruna: Tvrd pjevač, Marunine pjesme izvan zbirki, Litteris, Zagreb 2014. Prevodi sa slovenskog, ruskog i njemačkog jezika. Uvršten u Leksikon pisaca Jugoslavije, Novi Sad, 1972, enciklopediju Krležijana Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" Zagreb, 1999. i Hrvatsku književnu enciklopediju, 2010. Suradnik Hrvatske književne enciklopedije, Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" (napisao preko 500 natuknica). Član Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.