Ne zaboravimo: Zločin ustaša u Jakovlju 30. prosinca 1944. godine

Među selima Hrvatskog zagorja koja su dala velik doprinos NOB-u, selo Jakovlje svakako ima posebno mjesto. Česti gosti u njemu bili su i diverzanti koji su se više puta tamo skrivali. Iako je neprijatelj pretresao selo nekoliko puta nikada nije uspio zaskočiti partizane. Organi ustaške obavještajne službe uzalud su pokušavali uhvatiti diverzante koji su u neposrednoj blizini Zagreba stalno minirali vlakove, rušili prugu i izvodili razne akcije i diverzije. Ustaše su imali općenite podatke da se u Jakovlju nalaze partizani, da selo pomaže NOP, ali konkretnih podataka nije bilo.

Južni dio sela, koji se naziva(o) Brijeg, nalazi se na hrbtu odnosno grebenu koje od Gornjeg Kraljevog Vrha preko kote 255 ide prema zapadu. Taj hrbat, odnosno greben nadvisio je sjeverni dio Jakovlja 60 do 80 metara, tako da dominira čitavim selom.

Jakovlje na karti treće vojne izmjere Habsburške monarhije (1869. – 1887.) . Na karti se vidi ucrtana kapela sv. Doroteje ii kota 255
Jakovlje na karti treće vojne izmjere Habsburške monarhije (1869. – 1887.) . Na karti se vidi ucrtana kapela sv. Doroteje i kota 255

Istočno od kapelice Sv. Doroteja bile su tri kuće obitelji Zorko sa gospodarskim zgradama, a cijela obitelj radila je NOP. U tim kućama smjestili su se 29./30. prosinca 1944. godine Štab Drugog diverzantskog bataljona i Prva četa Drugog diverzantskog bataljona Trećeg diverzantskog odreda. Bataljon se vraćao s akcije postavljanja mine na pruzi kod Ključa tj. Velikog Trgovišća u kojoj je prilikom ophodnje pruge jedan neprijateljski vojnik poginuo i jedan teže ranjen.

Jakovlje na karti prve vojne izmjere Habsburške monarhije (1764. – 1784.) . Na karti se vidi ucrtan zaseok Zorko i kapela sv. Doroteje
Jakovlje na karti prve vojne izmjere Habsburške monarhije (1764. – 1784.) . Na karti se vidi ucrtan zaseok Zorkovo i kapela sv. Doroteje

Uz to što su obitelji Zorko bile odane NOP-u, njihove kuće bile su izdvojene na kraju sela, bliže šumi, a lokacija je bila pogodna za organizaciju obrane i za povlačenje istočno prema Zagrebačkoj gori. Izbor lokacije razmještaja Štaba i prve čete Drugog diverzantskog bataljona bio je u dobar, ali mjere borbenog osiguranja bile su loše. Iako nije bio običaj diverzanata, postavljen je samo jedan stražar. Te noći padao je snijeg i puhao sjeverac. Budući da su kuće bile blizu jedna drugoj pri šumi, smatralo se da će biti dovoljan jedan stražar da osigura Štab bataljona i 1. četu za vrijeme odmora. Sa druge strane, borci su bili dosta umorni i iscrpljeni, pa je umor učinio svoje te je za kratko vrijeme opreznost bila smanjena.

Vod 1, čete, 2. diverzantskog bataljona III. diverzantskog odreda, koji je djelovao na pruzi Zagreb - Zidani most, jesen 1944. godine
Vod 1, čete, 2. diverzantskog bataljona III. diverzantskog odreda, koji je djelovao na pruzi Zagreb – Zidani most, jesen 1944. godine

Dan ranije, u susjednom Krušljevom Selu, Zagrebački partizanski odred je izvršio akciju na cesti Krušljevo Selo – Oroslavje u kojoj je ubijen jedan njemački viši časnik i jedan ustaški viši časnik. Ustaše su planirale odmazdu

U noći na 30. prosinca 1944. godine prema Jakovlju je krenula ustaška kaznena ekspedicija koja je imala jedan cilj – odmazdu. Ustaše su neopaženo prišle selu, opkolile južni dio sela, posebno predio oko kuća obitelji Zorko. Malo je nedostajalo da neprijatelj iznenadi partizane, no strah i opreznost ustaša pri nastupanju bili su greška, odnosno slabost koju su iskoristili partizani.

Rukovodilac SKOJ-a drugog bataljona Mirko Šimunjak izašao je iz kuće Zorkovih negdje oko dva sata u noći i primijetio je ustaše. Brzo je obavijestio ostale u kući koji su na brzinu navukli na sebe skinute dijelove odjeće i sa automatima iskočili iz kuće i otvorili vatru po neprijatelju koji je krenuo u napad na kuću.

Iznenada je u snježnoj noći došlo do sudara diverzanata i brojnijih ustaških snaga. Vatra iz automata kod jedne kuće Zorkovih omogućila je da su partizani u druge dvije kuće skočili i otvorili vatru po neprijatelju. Puškomitraljezac Jeršek sa balkona — terase jedne kuće otvorio je vatru iz puškomitraljeza i time zbunio neprijatelja.

Diverzanti su izvršili proboj iz obruča, ali nisu odstupali istočno prema koti 255 i Zagrebačkoj gori, nego prema jugu i selu Donjoj Bistri, što se kasnije ispostavilo pravilno. Da su se odlučili prema Zagrebačkoj gori, naišli bi na jaku zasjedu ustaša koja je bila postavljena s ciljem da upravo tamo na čistini sačeka partizane i nanese im teške gubitke.

Komandant bataljona Josip Car i ostali starješine odlučili su suprotno, pa su Prva četa Drugog diverzantskog bataljona i Štab bataljona slijedećeg u Donjoj Bistri bili sklonjeni kod suradnika, a slijedeće noći su preko Zagrebačke gore odmarširali na sjeveroistok u rajon Planina. U borbi je neprijatelj imao 7 mrtvih i desetak ranjenih vojnika.

Diverzanti su bili u pravilu naoružani automatima s mnogo bombi i municije, što je bilo posebno značajno za blisku borbu. Tada je u sudaru s neprijateljem uloga automatskog oružja neosporna, što najčešće odlučuje o ishodu borbe.

Ustaše su u selu Jakovlju doživjeli iznenađenje jer su diverzanti na vrijeme reagirali i probili se. U kratkom ali oštrom sudaru neprijatelj je imao teške gubitke. Zbog toga nije bilo gonjenja diverzanata, a dok su previjeni ranjenici i pokupljeni mrtvi, prošlo je dva sata.

Ujutro je počela osveta.

Vukašin Karanović, na temelju svjedočenja sudionika tih događaja u knjizi Treći diverzantski odred, opisao je događaje koju su uslijedili nakon borbe:

Osvanuo je 30. prosinac, jutro je hladno, a snijeg je pokrio čitav kraj. Da nije rata, pravi zimski ugođaj za doček Nove godine. Ali, bio je rat i ništa od ljepote prirode i zimskih čari. Za mještane Jakovlja, posebno za one iz grupe kuća gdje su te noći bili partizanski diverzanti, bilo je to zlo jutro. Ustaški zapovjednik naredno je da se pohapse svi u kućama Zorko. Ustaše su poput razjarenih zvjeri izgonili muškarce žene, djecu i starce iz kuća na snijeg, gotovo neobučene. »Van, majku vam komunističku, sve ćemo vas poklati«, drali su se Pavelićevi krvnici na mještane Jakovlja. Ustaše su izvodili svoj krvavi pir. Jedna grupa Crne legije ubila je Anu Zorko na pragu kuće. Ana umirući reče: »Prokleti bili izdajnici, zločinci, doći će vam uskoro kraj«. Mladić Ivan Zorko ne plače, šuti. »Gdje su partizani«, viče na njega krupan ustaša kome je duga kosa pokrila čvornovitu glavu pa je više ličio na majmuna nego na čovjeka. »Ne znam ništa, strijeljajte, ustaški gadovi« odgovori prkosno Ivo. Zločinci ga zgrabiše i baciše živog u zapaljenu kuću. Kuće su u plamenu, ustaše ubijaju koga stignu. Bez milosti izrešetaju rafalom petnaestogodišnju djevojku Katicu Zorko, zatim Katicu Vjekoslava Zorka baciše živu u plamen njezina doma. Vrisci i jauci. Ustaše gaze mrtva tijela. Objesili su Lovru Zorka u njegovu voćnjaku, pa se nakon toga vesele i likuju. Maricu Zorko bace u vatru. Mali petogodišnji Stjepan Zorko plače, sklapa ručice i viče: »Nemojte me ubiti«, a ustaški krvnik zakrvavljenih očiju i duge kose hladnokrvno izrešeta rafalom iz automata malog Štefa. Dijete klonu na zemlju, a oko njega se zacrveniše od krvi bijele pahuljice netom palog snijega. Ubiju i staricu Tereziju Zorko (65 godina). Objesiše Vjekoslava Zorka naočigled prestravljenih susjeda, zatim ubiju Zorku Zorko, kćerku i sina. Izgine čitava obitelj. (…) Toga dana ustaše su ubili Anu, Baricu, Katicu, Janka, Josipa i Stjepana Cipek. (…) Bio je to užasan zločin: 18 zvjerski ubijenih ljudi. Osvećivali su se krvnici potomcima Gupca koji su vjerni svome narodu pošli u borbu za slobodu.

 

Svjedočenje Barbare, preživjele kćeri Vjekoslava Zorko, opisao je Filip Škiljan u knjizi Hrvatsko Zagorje u Drugom svjetskom ratu:

Svega se prisjeća još živa svjedokinja B. B. Njezin otac, Vjekoslav, pomagao je i prije partizanima. Ona je u trenutku tragedije imala 10 godina. Prisjeća se kako su oca ustaše odveli i objesili ga na obližnjem hrastu, a kako su sestru Katicu od šest godina, mamu Maricu i brata Stjepana od četiri godine zapalili u kući. B. je izbjegla strašnu smrt pobjegavši k majčinoj polusestri. Dok je bježala, ustaše su je pogodili metkom u ruku.

 

Nikola Slatković, član OK Zagreb, koji je tada boravio u Stubičkom kotaru izvijestio je o tom događaju u izvještaju Okružnom komitetu KPH Zagreb:

30. 12. 1944. godine došli su ustaški koljači u selo Jakovlje, blokirali ga, pobili 29 žena, djece i staraca, opljačkali narodnu imovinu, popalili 55 kuća i oko 100 gospodarskih zgrada, u logor odveli 163, uglavnom starca.

 

Vlado Stopar u knjizi Hrvatsko zagorje u NOB opisao je događaje:

Na Staru godinu 1944. provalili su u Jakovlje ustaše u jačini od 2000 ljudi. Bilo je rano ujutro kad su došli, još prije nego što je svanuo dan. Počeli su palež. Popalili su oko 300 kuća, opljačkali seljake, odveli oko 500 komada blaga. No nisu se zadovoljili samo time: pobijeno je, postrijeljano i pobacano u vatru 29 osoba, još 2 osobe umrle su kasnije od rana zadobivenih u tom pokolju, a dva su čovjeka — Alojz i Lovro Zorko — obješeni na jednu voćku kod ceste Zagreb—Donja Stubica.

 

Vladimir Hlaić, u knjizi 32. divizija NOVJ u tekstu o borcima Stjepanu i Ivanu Zorko iz Jakovlja opisao je dramu šire obitelji Zorko:

Samo je fašizam mogao ispisati stranice ovakve tragedije kakva se odigrala idućeg dana u Jakovlju ispod sjevernih obronaka Zagrebačke gore. Već sutradan u praskozorje, pretposljednjeg dana 1944. godine, u to ustaničko selo upalo je više od 2.000 ustaša, koje su odmah zaigrale krvavo osvetničko kolo. Tri stotine domova buknulo je za tren u plamenu. Iz plamena i dima ustaše su potjerale mnogobrojna stada jakovljanskih volova i krava, a žitelje, mahom djecu, žene i starce, sabile u gomile nemilosrdno ih tukući. I onda je počelo istrebljenje. Trideset i jedan Jakovljan je presječen rafalom, proboden bajunetom, bačen u vatru ili obješen. Žrtve tog krvavog pira bili su: Ivan Petra Zorko, dvadesetpetogodišnji mladić, bačen živ u vatru; Ana Vjekoslava Zorko – ubijena; Katica Mije Zorko, petnaestogodišnja djevojčica, izrešetana rafalima; Katica Vjekoslava Zorko, izgorjela u vatri svog doma; Lovro Ivana Zorko, obješen u voćnjaku, Marica Mate Zorko, bačena u vatru; Stjepan Mije Zorko, sedamnaestogodišnjak, izrešetan rafalima; Stjepan Vjekoslava Zorko, petogodišnji dječak, bačen živ u vatru; Terezija Zorko, šezdesetpetogodišnja starica, presječena rafalom; Vjekoslav Ivana Zorko, obješen pred očima prestravljenih suseljana; Zorka Vjekoslava Zorko i Zvonko Zorko, starac, ubijeni. Petnaest Jakovljana iz iste krvne loze ugradilo je život za slobodu nove Jugoslavije i nove Hrvatske. U krvavom piru nestala je i druga porodica, izrasla iz krvne loze Cipek. Pretposljednji dan 1944. godine nisu preživjeli – Ana, Barica, Janko, Josip, Katica i Stjepan Cipek. To je bila teška osveta ustaša zbog opredjeljenja Jakovljana za revoluciju. Jer Jakovlje nije priznalo ustašku vlast od prvog dana njezina uspostavljanja.

 

Navedeni izvori citirani su iako imaju greške u podacima o poginulim osobama. Zbog toga smo na temelju knjige Hrvatsko zagorje u revoluciji, napravili popis ubijenih 30. prosinca 1944. godine u Jakovlju sa podacima o datumu rođenja. Služili smo se i popisom žrtava fašističkog terora sa spomenika u centru Jakovlja. Na spomeniku palim borcima i žrtvama fašizma u Jakovlju upisano je 28 imena i prezimena osoba koje su kao žrtve fašističkog terora ubijene 1944. godine. Za sve njih, osim za Horvatović Jurja i Suhina Metoda, za koje je u Projektu Dotrščina (HR-HDA-511-2-1-8) utvrđeno da su poginuli drugog datuma, kao datum smrti u knjizi Hrvatsko zagorje u revoluciji upisan je 30. prosinca 1944. godine.

Dana 30. prosinca 1944. godine u Jakovlju su u kaznenoj ekspediciji ubijeni:

  1. CIPEK BARICA, Mije (Jakovlje, 30. rujna 1937. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijena prilikom ustaške odmazde.
  2. CIPEK JURAJ, Janka (Jakovlje, 25. ožujak 1867. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  3. CIPEK KATICA, Mije (Jakovlje, 14. listopada 1930. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijena prilikom ustaške odmazde.
  4. CIPEK STJEPAN, Mije (Jakovlje, 14. travnja 1927. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  5. CIPEK VID, Janka (Jakovlje, 1. lipnja 1883. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  6. FIJAN FRANJO, Mije (Jakovlje, 9. siječnja 1863. – 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  7. GRGEC r. BOČINA FRANCA, Pavla (Jakovlje, 2. veljače 1863. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Izgorjela u svojoj kući prilikom ustaške odmazde.
  8. GRGEC KAZIMIR, Stjepana (Jakovlje, 1. ožujka 1871. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  9. HRIBAR JOSIP, Jurja (Jakovlje, 15. ožujka 1925. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde
  10. IVČEK VALENT, Florijana (Jakovlje, 1. veljače 1920. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  11. KALČIČEK r. KLANFAR BARA, Pavla (Jakovlje, 18. lipnja 1892. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Zaklana prilikom ustaške odmazde i bačena u vatru.
  12. KULEŠ ANA, Petra (Jakovlje, 30. studenog 1920. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Izgorjela u svojoj kući koju su zapalile ustaše.
  13. KULEŠ r. ŠIMEK MARIJA, Josipa (Jakovlje, 24. svibnja 1888. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.), kućanica. Ubijena prilikom ustaške odmazde
  14. KULEŠ RUŽICA, Ivana (Jakovlje, 6. listopada 1943. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Izgorjela u roditeljskoj kući koju su zapalile ustaše.
  15. KULEŠ STJEPAN, Ivana (Jakovlje, 18. srpnja 1941. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Izgorio u roditeljskoj kući koju su zapalile ustaše.
  16. PAPA GABRIJEL, Blaža (Jakovlje, 18. ožujka 1896. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Strijeljan i bačen u vatru prilikom ustaške odmazde.
  17. PETOLAS r. ZORKO SOFIJA, Ivana (Jakovlje, 8. travnja 1883. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijena prilikom ustaške odmazde.
  18. SKENDER VID, Valenta (Jakovlje, 20. svibnja 1928. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen prilikom ustaške odmazde.
  19. ZORKO r. KLANFAR ANA, Petra (Jakovlje, 4. ožujka 1869. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijena prilikom ustaške odmazde.
  20. ZORKO IVAN, Petra (Jakovlje, 16. kolovoza 1912. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijen u Jakovlju prilikom ustaške odmazde. Bačen je živ u vatru.
  21. ZORKO KATICA, Vjekoslava (Jakovlje, 4. kolovoza 1938. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Bačena u vatru prilikom ustaške odmazde. Katica je bila Vjekoslavova i Maričina kćer.
  22. ZORKO LOVRO, Ivana (Jakovlje, 29. srpnja 1880. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Obješen u voćnjaku prilikom ustaške odmazde.
  23. ZORKO r. KALČIČEK MARICA, Mate (Jakovlje, 22. listopada 1912. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Bačena u vatru prilikom ustaške odmazde. Marica je bila Vjekoslavova supruga.
  24. ZORKO STJEPAN, Vjekoslava (Jakovlje, 24. listopada 1940. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Bačen živ u vatru prilikom ustaške odmazde. Stjepan je bio Vjekoslavov i Maričin sin.
  25. ZORKO r. VORI TEREZIJA, Josipa (Jakovlje, 25. rujna 1888. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Ubijena u Jakovlju prilikom ustaške odmazde.
  26. ZORKO VJEKOSLAV, Ivana (Jakovlje, 20. lipnja 1899. – Jakovlje, 30. prosinca 1944.). Obješen prilikom ustaške odmazde. Vjekoslav je bio Maričin suprug.

Diverzanti su teška srca primili strašnu vijest o masakru u Jakovlju, pa su još žešće tukli po neprijatelju. Znali su reći, kada su minirali vlak: „To vam je za Jakovlje.“ Jer, Jakovlje i njegovi žitelji bili su diverzantima kao rođeni i više od toga.

Zločini ustaša i okupatora nisu mogli zaplašiti narod koji je pod vodstvom Komunističke partije krenuo u revoluciju. Zločin u Jakovlju bio je posljednji trzaji ustaša. Nakon nešto manje od pola godine, izborena je tako teško plaćena sloboda.

 

Literatura:

  • Hrvatski državni arhiv:
    • HR-HDA-511 – Projekt Dotršćina: Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. – 1945. (podserija)
  • Knjige:
    • Drašković, B., ur. (1981) Hrvatsko zagorje u revoluciji. Zagreb: Školska knjiga
    • Stopar, V., ur. (1959) Hrvatsko zagorje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Zagreb: Epoha
    • Sor. I, ur. (1988) 32. divizija NOVJ. Zagreb: Globus
    • Ban, Đ. ur., et al. (1975) Zagrebački partizanski odred. Zelina, OO SUBNOR
    • Vukašin, K. (1984) Treći diverzantski odred. Ivanić-Grad: Skupština i društveno-političke organizacije općine Ivanić-Grad
    • Škiljan, F. (2012) Hrvatsko Zagorje u Drugom svjetskom ratu. Zagreb: Plejada.
  • Novine:
    • Hrvatski narod, br. 1226, 4. siječnja 1945.
  • Crkvene knjige:
    • Matične knjige rođenih (do 1900. godine)

       


Fotografija na naslovnici: Vjesnik u srijedu, 10. lipnja 1952. godine, ilustracija ustaških zločina

Mario Šimunković

Autor članka po struci je magistar ekonomije. U slobodno vrijeme, među ostalim, bavi se istraživanjem lokalne povijesti i rodoslovnim istraživanjem. S područja općine Jakovlje istražuje prezimena Mihaljek, Jarčan, Tuđen i Šipek.